Postoje tri glavne vrste procesa proizvodnje rešetki od stakloplastike: klipno namotavanje vlakana, kontinuirano namotavanje vlakana i centrifugalno lijevanje.
Klipno namotavanje vlakana (metoda fiksne-dužine): U ovom procesu spremnik za impregnaciju se kreće klipno s rotirajućim iglom. Dugi filamenti od stakloplastike položeni su pod određenim kutom u odnosu na os igle. Kut namotaja kontrolira se omjerom brzine kretanja spremnika za impregnaciju i brzine vrtnje igle. Translatorno kretanje spremnika za impregnaciju je kompjuterizirano elektromehaničko upravljanje. Broj slojeva namota se postupno povećava dok se ne postigne projektirana debljina stijenke. Nakon namotavanja, smola u proizvodu se u osnovi stvrdnjava. Nakon stvrdnjavanja, trn se uklanja iz cijevi od stakloplastike.
Kontinuirano namotavanje vlakana (kontinuirana metoda): U ovom procesu, cijev se kreće kroz stanicu za punjenje koja opskrbljuje mješavinom smolom-impregniranog neupredenog rovinga, nasjeckanih vlakana od stakloplastike i smolnog pijeska. Cijev se proizvodi dok trn neprekidno napreduje.
Proces centrifugalnog lijevanja (metoda fiksne-duljine): U ovom postupku, ojačanje od rezanih staklenih vlakana i pijesak unose se u čelični kalup pričvršćen na ležaj. Nezasićena smola s katalizatorom ubrizgava se u jedan kraj kalupa, impregnirajući armaturu. Pod djelovanjem centrifugalne sile, smola istiskuje zrak iz vlakana i punila, stvarajući gusti, ne{3}}porozni kompozitni materijal. Uslijed centrifugalne sile, na unutarnjoj stijenci cijevi stvara se glatki, smolom-bogat unutarnji površinski sloj, koji se zatim stvrdnjava na višoj temperaturi. Cijevi proizvedene ovom metodom nazivaju se i cijevima punjenim pijeskom-od fiberglasa (FRP).
Daleko je više proizvođača diljem svijeta koji koriste klipni proces namotavanja vlakana od onih koji koriste druge dvije metode, dijelom zato što FRP cijevi proizvedene ovim postupkom imaju širi raspon primjena i bolju primjenjivost.
